Operacija Vajs

photo filler by cawtama Photo by Cawtama, from march 27 2019.

Ovo je istinita priča. Zabelješke radio B.R. 1981/82. Napomena: imena su namjerno omalo promijenjena. Ali možda če se neko prepoznati, nadam se da če mu biti drago. Ovo nije dio dnevnika. Ovo je pisano malo pred sam kraj vojnog roka, po sječanju. Nema oznake datuma, zna se godina 1982!

photo filler by cawtama Originalna vozovnica s katero sem se peljal v JNA. Photo by Cawtama, from februar 13 2012.

Jednom je Petar., mali makedonac, veoma simpatičan, dotrčao do mene i Staniše. i rekao : Operacija Weiss. Naravno nismo imali pojma šta to znači.

I on počne objašnjavati, da je gore na brdu, prema Divčibarama otkrio da neke redovnice imaju puno lubenica. Šta je on tamo tražio se ne zna. I da čemo nočas iči tamo i uzeti nekoliko lubenica, da malo zasladimo. Rekao je, da ovaj pothvat mora ostati tajna pred drugima i da čemo ga zvati Operacija Vajs, po nekoj ofanzivi ili tko zna.

Tako smo noću izašli krišom iz kasarne i bez nekih problema uzeli svaki po svoju lubenicu. Bit operacije Vajs je bila u lukavstvu i vještini. Imali smo sve u izobilju. Onda smo otišli pored ograde kasarne, sa vanjske strane, gdje je bila duboka šuma, seli i počeli da jedemo. Korice smo bacali gdje smo stigli. I tako smo se najeli ko čunjevi, zapalili i mislili da je svijet ovako bas ljep.

I onda smo se polakomili i svaki dan radili isto. Kod večere smo, za istim stolom, uvijek ja, Petar i Staniša, veliki drugari, radili kao trenirani konspiratori. Neko je šapnuo Operacija Weiss i svi smo šutke kimnuli. Nije trebalo govoriti. Operacija je završavala uvijek na istom mjestu sa punim stomacima. To je trajalo otprilike tjedan dana, možda više.

Ali ...

Redovnice su primjetile da jim fale lubenice i pripremile nam klopku. Kad smo nas trojica došli, jasno lukavi i vješti, tad su nas opkolile i počele vikati. Bili smo zabezeknuti. Onda smo brzinom munje trčali prema šumi. U noč. U spas. To je bilo sve u ovoj noči.

U jutro na postrojavanju, mi se foliramo i izbijamo šale na nočne uzbudljivosti. Kad dodje kapetan sa dve redovnice. Staniša je u stroju bio nekoliko ljudi do mene i kaže : "sad smo najebali". I jesmo.

Redovnice su išle od čovjeka do čovjeka u stoju i prepoznale su nas. Svu trojicu.

Kad su redovnice otisle, neko je vreme bila šutnja, svi su bili jos u stroju, samo mi trojica korak ispred. I onda je nebo presekao urlik kapetana.

Šta je bilo posle, se može nagadjati. Morali smo pokazati gdje smo jeli. To je napunilo čašu. Tamo je bila takva svinjarija od razturenih lubenica, da su svi iz kasarne došli da vide.

Kasnije smo se sva trojica išli izvinit i one su nam poklonile po jednu lubenicu svakome. Moram priznati da nam je bilo žao. Čak smo ispričali detajle. To bješe Operacija Vajs.

Odlomek iz eknjige v nastajanju. Prepisano iz originalnega avtorjevega zapiska iz časov služenja domovini. Jezik je tak, kakršen pač je bil moj multilingvistični domet.

Robert Brežnik

Published on cawters.com, januar 27 2010. Repost!